Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati, zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti.
Miroslav Krleža: Na rubu pameti
Kad je šesnaestogodišnji Karlo Rossmann, koga su njegovi siromašni roditelji poslali u Ameriku zato što ga je neka služavka zavela i dobila dijete s njim, uplovio u njujoršku luku na već usporenom brodu, ugledao je odavno promatrani kip božice slobode u sunčevoj svjetlosti koja kao da je odjednom potala jača.
Franz Kafka: Amerika
U pet sati ujutro, kao i uvijek, odjeknuo je poziv na ustajanje – udarci čekićem o komad tračnice pokraj upravne zgrade.
Aleksandar Solženjicin: Jedan dan Ivana Denisoviča
Većim delom svog toka reka Drina protiče kroz tesne gudure između strmih planina ili kroz duboke kanjone okomito odsečenih obala.
Ivo Andrić. Na Drini ćuprija
Općenito je poznata činjenica da je bogatu neoženjenu čovjeku žena prijeko potrebna.
Jane Austen: Ponos i predrasude
Tragično je zapravo ovo naše doba, ali mi nikako da to priznamo.
Daved Herbert Lawrence: Ljubavnik Lady Chatterley
U onom pitomom kraju sretne Engleske što ga oplakuje rijeka Don pružale su u davno doba velike šume i pokrivale veći dio lijepih bregova i dolina što leže između Sheffielda i Doncastera.
Walter Scott: Ivanhoe
BILO JE NEIZBJŽNO: miris gorkih badema uvijek ga je podsjećao na sudbinu onemogućenih ljubavi.
Gabriel José García Márquez: Ljubav u doba kolere
Na kućna vrata gostionice gubernijskog grada NN uvezla se prilično lijepa, nevelika brička na perima, na kakvoj se voze neženje: potpukovnici u miru, štapski kapetani, vlastelini koji imaju oko sto duša kmetova, – jednom rječju svi oni koje zovu gospodom srednje ruke.
Nikolaj Vasiljević Gogolj: Mrtve duše
I tako sam se, nakon mnogo godina, iznenada opet našao u zavičaju.
Milan Kundera: Šala